Događanja
Proprefekt Dikasterija za ustanove posvećenog života i družbe apostolskog života
kardinal Ángel Fernández Artime
ZAJEDNIŠTVO U MARIJI BISTRICI
Deset Suradnica je u nedjelju 15. lipnja 2025. godine, na blagdan Presvetoga Trojstva, hodočastilo u Mariju Bistricu, u najveće marijansko svetište u Hrvatskoj, koje se nalazi na pitomim brežuljcima Hrvatskoga zagorja. U našem društvu bila je i vesela djevojčicu Adelisa.
Na hodočašće nas je potaknulo Vodstvo, kako bismo osnažile naše zajedništvo i obilježile jubilejsku Godine nade, koju je na Badnjak 2024. godine otvorio papa Franjo otvaranjem Svetih vrata na bazilici sv. Petra i misom bdijenja u Vatikanu. Naš nadbiskup Dražen Kutleša proglasio je Baziliku Uznesenja Blažene Djevice Marije u Nacionalnome svetištu Majke Božje Bistričke jednim od sedam jubilejskih mjesta.
Gospi smo se pomolile i zapjevale već u našem mini-busu, s kojim smo sretno stigle na odredište. Kratko slobodno vrijeme prije Svete Mise jedni su iskoristili za posjet Crkvi, a drugi za odlazak na Svetu Ispovijed. S obzirom da je bio izuzetno vrući dan, a Sveta Misa je započinjala u 11.00 sati, odmah je trebalo pronaći i sačuvati mjesto u hladu, za što su se pobrinule dvije dragovoljke.
Na Svetoj Misi slušali smo nadahnutu propovijed o zajedništvu i prijateljstvu. Ono što nas je dotaklo, želimo podijeliti sa svima u Listiću:
- Zajedništvo narušavam sebičnošću, nastojanjem da nešto dobijem zauzvrat ako dopustim „da moja ne bude zadnja“.
- Pravo prijateljstvo nalikuje bezuvjetnoj ljubavi.
- Osobe koje smatramo pravim prijateljima nikada nećemo htjeti mijenjati, ali ćemo prihvaćati njihovu kritiku i savjet.
- Pred pravim prijateljima možemo „istresti najljuči otrov“, a da nas oni ne osude.
- Onoga tko nas stvarno voli ne napuštamo, koliko god je daleko.
- Za samoću smo nekada sami krivi.
- Osoba koja misli da zna bolje od drugih, ostane sama.
- Ljubav je kada prijatelj vidi moje kvalitete i mane, pomaže mi da poboljšam kvalitete, a strpljiv je s mojim manama.
- Nije prirodno da čovjek bude sam, ali niti da Bog bude sam. Bog je jedan, ali je trojstven u sebi. Sve što o Bogu Ocu znamo, objavio nam je njegov Sin Isus Krist. Međusobna ljubav Oca i Sina je Duh Sveti.
- Danas od samoće jako trpe i mladi. Obitelj je u krizi. Žele nas uvjeriti da u obitelji mogu biti dva oca ili dvije majke. Samo ljubav oca i majke se može utjeloviti, a plod njihove ljubavi je dijete.
- Malo smo se besplatno posunčali, izgorili od ljubavi Kristove.
Nakon Svete Mise proveli smo ugodno vrijeme u sestrinskom zajedništvu u carstvu hladovine, podno Križnog puta. Dijelile smo ručak iz naših ruksaka i torbi, a čuvene kiflice su bile, kao i uvijek, nenadmašne. Agape u prirodi bio je prigoda i za otvoren razgovor te razmjenu mišljenja o različitim temama vezanim uz život Zajednice i svake od nas ponaosob. Ovakvi trenuci su stvarno nenadoknadivi i dragocjeni.
Nakon ručka, posjetile smo Karmel Majke Božje Bistričke i blaženog Alojzija Stepinca. Oduševila nas je mogućnost da sa sestrama izmolimo molitvu liturgije Devetog časa. Nakon molitve, imale smo prigodu upoznati život sestara u Karmelu, a i sestre su imale puno pitanja o našoj Zajednici. Na odlasku smo razmijenile darove i obećale međusobnu podršku molitvom.
Nakon „službenog dijela“ kojeg smo dogovorile u Zagrebu, okrijepile smo se kavom i sokovima u obližnjem kafiću, pozdravile smo Majku Božju u Crkvi, prošetali smo se po rascvjetanom središtu Marije Bistrice i krenuli smo uz molitvu i pjesmu za Zagreb.
Žao nam što nismo bile u većem broju jer se zajedništvo njeguje i hrani, između ostaloga, i na ovakvim hodočašćima. Neki put bi srce htjelo ići, ali nas bolest i godine sputavaju. Neki put su razlozi drugačije prirode. Bilo bi lijepo i dobro da nas na idućem hodočašću bude više. Molimo za tu nakanu. Molimo da naše međusobno zajedništvo te zajedništvo s Bogom i bližnjima bude zdravo, ponizno i prožeto bezuvjetnom ljubavi.
V.K.
NACIONALNO HODOČAŠĆE OSOBA POSVEĆENOG ŽIVOTA
U subotu, 30. kolovoza 2025. godine, u sklopu obilježavanja 110. obljetnice Hrvatskog Kraljevstva, održano je Nacionalno hodočašće Bogu posvećenih osoba u Knin, u crkvu Gospe Velikog Hrvatskog Krsnog Zavjeta. Hodočašću su prisustvovale i naše članice predvođene voditeljicom.
Putovale smo autobusom na kat s redovnicama različitih Redova i Družbi. Iz Zagreba smo krenuli put Knina u ranim jutarnjim satima, pod vodstvom fra Jure Šarčevića, OFMCap. Putovanje je bilo prožeto zajedništvom i molitvom koju su predmolile sestre juniorke Zagrebačke provincije – s. M. Darija Filipančić i s. M. Tabita Kovačević. Stigavši u Knin, imale smo prigodu razgledati crkvu i osvježiti se u obližnjem kafiću. U crkvi Gospe Velikog Hrvatskog Krsnog Zavjeta okupilo se preko 400 redovnika i redovnica iz cijele Hrvatske.
Sveto euharistijsko slavlje s početkom u 12 sati predvodio je splitsko-makarski nadbiskup i metropolit mons. Zdenko Križić, predsjednik Vijeća HBK za posvećeni život. U koncelebraciji su bili šibenski biskup mons. Tomislav Rogić, provincijal Franjevačke provincije Presvetog Otkupitelja fra Siniša Balajić, provincijal Franjevačke provincije svetih Ćirila i Metoda fra Milan Krišto, kustod Franjevačke kustodije svetog Jeronima fra Tomislav Šanko, opat Slavenske benediktinske kongregacije o. Jeronim Adam, poglavari redovničkih obitelji te braća redovnici i svećenici.
Mons. Križić je u uvodnom dijelu podsjetio kako su osobe posvećenog života kroz povijest brinule da hrvatski narod sačuva svoj krsni zavjet. To su činili svojom prisutnošću u narodu i karitativnim radom. Naglasio je kako je zbog opadanja broja redovnika i redovnica u Hrvatskoj potrebno karitativno djelovati i unutar vlastitih zajednica. Potrebno je iskazivati karitativnu brigu prema starim i nemoćnim članovima, kao i prema mladima koji tek pristupaju zajednicama, jer oni traže ljubav i prihvaćanje u bratstvu, odnosno sestrinstvu u koje ulaze. „Međutim, često se razočaraju jer uvide individualizam i hladnoću“.
Tijekom propovjedi, predslavitelj je upozorio kako se redovničke zajednice ne smiju pretvoriti u dobrotvorne nevladine organizacije koje izbjegavaju govor i vrednote evanđelja, nego trebaju ljudima donositi ono najvažnije – spasenje i Isusa Krista. „Ne možemo ići na periferije društva s porukom radosne vijesti ako su naše zajednice iznutra mlake i površne, bez žara Duha Svetoga, jer tada naše poslanje gubi smisao. Osrednjost je najgora bolest od koje osobe posvećenog života mogu bolovati“, naglasio je nadbiskup. Istaknuo je i važnost predanja zajednice u Božje ruke, jer „samo je Njegova volja hoće li ona egzistirati stoljećima ili će nestati“. Pozvao je stoga sve da svesrdno rade na vlastitom poslanju: „Živjeti nam je svoje poslanje što bolje i svetije, a ne žaliti zbog manjka kandidata i kandidatica.“
Svoju propovijed mons. Križić zaključio je odlomkom molitve iz posvete sluge Božjeg kardinala Franje Kuharića koju je izmolio pred likom Gospe Velikog Hrvatskog Krsnog Zavjeta 12. rujna 1976. u Solinu:
„Presveta Bogorodice i Majko naša, posvećujemo ti Crkvu i narod u Hrvata po domovini i svijetu raseljen. Poznate su ti sve muke i potrebe naše Crkve. Povjeravamo ti naše svećenike, redovnike, naše biskupe, obnovi im svima oduševljenje, vjernost i slogu. Posvećujemo ti naše redovnice, neka budu svijetli znak čistog i plodnog djevičanstva u službi malenih, bolesnih i zapuštenih.“ Nadbiskup je pritom dodao i misao: „Prazne obitelji, prazna sjemeništa i novicijati znak su umiranja. Majko Milosti, ne daj da umremo. Amen.“
Sveto euharistijsko slavlje animirao je redovnički zbor pod ravnanjem maestra fra Stipice Grgata, uz orguljašku pratnju s. Mirte Škopljanac-Mačina. Na završetku mise okupljeni su ispjevali Te Deum.
Predsjednica Hrvatske redovničke konferencije s. Lidija Bernardica Matijević u svom je govoru posebno naglasila: „Uzvišenost i svetost svakog jubileja možemo prepoznati po plodovima, a danas su oni vidljivi u raznolikosti karizmi i radosti zajedništva. Redovništvo se okuplja više puta godišnje prema potrebama obrazovanja i službi te početnom i trajnom odgoju. Danas smo okupljeni radi slavlja svete godine koja nam daruje milost i oprost za koji molimo hodom časteći Boga. Vjerujem da će današnje okupljanje osvježiti naše zajedništvo koje predstavlja značajan stup redovničkog života. Osobni doživljaj susreta koji ćemo ponijeti u svoje zajednice veliki je pokazatelj osobne i zajedničke duhovnosti. Zato neka nas i dalje nosi duh zajedništva koji treba biti jači od svakidašnjih briga i napora.“
Sestra Lidija zahvalila je domaćinima ovog jubilejskog hodočašća, braći franjevcima kninskog samostana, na čelu s gvardijanom fra Marko Đerekom.
Budući da je bilo nestabilno vrijeme, hodočašće u Biskupiju je bilo otkazano, stoga se svima okupljenima obratio ravnatelj kninskog muzeja Goran Mrnjavac, koji je kroz desetak minuta predstavio najzanimljivije činjenice o Kninu i Biskupiji.
Naše hodočašće završilo je zajedničkim ručkom i druženjem u Osnovnoj školi Domovinske zahvalnosti u Kninu, gdje se na poseban način očitovala duhovnost pojedinca i zajednice – duhovnost koja postaje snažnija i plodnija kada joj je izvor Krist Gospodin.
V.K.
