Vječnom uzoru

Oprosti, Gospo, što Ti na posljednjoj stranici ove knjige

posvećujemo tako malo riječi, malo redaka.

Ali Ti si svagdje, gdjegod bila,

i lijepa i velika i sjajna.

Lijepa si i u liku od skupocjenog mramora, a lijepa si

i u jednostavnom obličju u seoskoj crkvici. Lijepa si u sjajnoj katedrali,

a lijepa si i na raskršću poljskih puteva (…)

Ne znamo kad si ljepša, jer si uvijek prelijepa,

presjajna, premila,

Ti najveća Ženo, najslađa Majko, Gospo naša.

Ti, čije je tijelo posvećeno

najzrelijim zemaljskim Plodom, Bogom – Čovjekom.

Ti, pred čijom se dušom

blago nasmiješilo brižno lice vječnog Roditelja.

Ti, čije je dobro srce

potpuno ispunio dah vječne ljubavi

– Duh Sveti.

Ti si u svome biću spojila sva obilježja,

sve strune ženskoga bića:

i djevičanstvo i ženstvo i majčinstvo.

Zato si uzor svima, za sve vjekove.

Djevice u Tebi traže čar čistoće

i nalaze je u neiskazanom obilju.

Žene u Tebi traže vjernost i brižljivost i nalaze ih u savršenom obliku.

Majke u Tebi traže junaštvo u žrtvi

i nalaze ono što nema nijedna majka,

ni sve majke na svijetu zajedno.

Dobra Gospo, Suspasiteljice svijeta, Posrednice svih milosti,

Djeliteljice svih Sinovljevih zasluga,

štiti hrvatski djevojački svijet,

štiti našu križarsku mladež.

To Te molimo na posljednjoj stranici ove knjige,

u posljednjim redcima naše povijesti.

Budi joj uzor, budi joj zaštita, budi joj obrana,

budi joj Majka (…)

Sad znadeš, Gospo, zašto Te spominjemo na posljednjoj stranici ove knjige. Sad znadeš da si Ti na prvoj stranici križarskih duša i da pred Tobom, vječni naš uzore, kleči cijeli križarski rod.

   (Mladost vedrine, 1944.)