ŽIVOTNI PUT MARICE STANKOVIĆ

1. DIO:

  • 1900. U ponedjeljak 31.12. rođena je u Zagrebu u Mesničkoj ulici broj 7 u radničkoj obitelji Vragović.
  • 1901. U utorak 1.1. krštena u crkvi sv. Marka na Gornjem gradu.
  • 1920. Nakon osnovne i srednje škole kao maturantica zastupa svoju školu na sletu orlovske mladeži u Mariboru. Javlja se za riječ i to je prvi njezin nastup u javnosti. Upoznaje se s idejama katoličkog laičkog pokreta kako ga promiče krčki biskup dr. Antun Mahnić. Prvi put susreće dr. Ivana Merza s kojim će do smrti duhovno drugovati.
  • 1921. Zapošljava se kao učiteljica u Sračincu kraj Varaždina, nakon dvije godine prelazi u Donju Voću.
  • 1924. Mijenja prezime Vragović u Stanković.
  • 1925. Upisuje se na Višu pedagošku školu u Zagrebu, Na općem orlovskom sletu u Šibeniku osnovana je sveza hrvatskih orlica (SHO), a Marica ulazi kao prosvjetna referentica u prvi odbor.
  • 1926. Kongregacija učiteljica u Zagrebu predaje svoj list ''Za vjeru i dom'' SHO-u, Marica Stanković postaje glavna urednica. Vršit će tu službu sve do 1945.
  • 1926. U rujnu ide s orlicama na hodočašće u Rim. Ondje se u centrali Družbe sv. Pavla upoznaje sa svjetovnim redom o kojem joj je govorio dr. Ivan Merz.
  • 1927. Nakon dva razreda Više pedagoške škole, odlazi u Podravsku Slatinu kao nastavnica na građanskoj školi. Na skupštini SHO u Sarajevu izabrana je za predsjednicu, piše Merzu da među djevojkama ima zanimanja za svjetovni red.
  • 1928. Dr. Ivan Merz 10. svibnja umire.
  • 1929. Marica nastavlja studij na Višoj pedagoškoj školi, polazi u Prag na veliki orlovski slet. Te godine odredbom predsjednika vlade u Beogradu generala Petra Živkovića ukinuta su sva gimnastička društva osim prorežimskog Jugoslavenskog sokola, pa tako i orlovstvo.
  • 1930. Izabrana je za voditeljicu upravo osnovanog Velikog sestrinstva (VKS).
  • 1931. Završava studij i kao profesorica počinje raditi u građanskoj školi u Čakovcu.
  1. U svibnju je zbog istaknutog katoličkog i hrvatskog djelovanja po kazni premještena u Gračac, ali već u rujnu dolazi u građansku školu u Kutinu.
  1. O 10. obljetnici središnjice SHO i VKS više biskupa šalju joj pohvalna pisma. Premještena je u Zagreb na mješovitu građansku školu u Draškovićevoj ulici u Zagrebu. U toj zgradi je nekoć bila klinika na kojoj je umro dr. Ivan Merz. Maričina katedra je na istom mjestu gdje je bio njegov smrtni krevet.
  1. O 10. obljetnici Merzove smrti iza prigodnog križarskog tečaja u njegovu rodnom gradu Banja Luci Marica s još pet djevojaka obavlja duhovne vježbe, koje završavaju odlukom o osnivanju ”Zajednice suradnica Krista Kralja”. U kolovozu Marica hodočasti u Lurd.

1939. Marica s još jednom članicom provodi u               kolovozu puna tri tjedna u Betnavi kod                 Maribora kao gost slovenske grane                         katehistkinja iz Holandije.

1940. Bila je kod mariborskih katehistkinja na               proslavi ,,katoličkog dana”.

1942. O 15. obljetnici predsjedničkog rada                        prima visoko crkveno odličje Pro                            Ecclesia  et Pontifice.

1943. Piše prva Pravila za svoju zajednicu.

1944. Izlazi njezina knjiga ”Mladost vedrine”.

  1. U dvorani Radničke komore 2. lipnja nove komunističke vlasti sazivaju skup prosvjetnih radnika. Uz Mariju Grgić, suradnicu koja se prva oglasila, samo Marica od svih nazočnih ustaje energično u obranu napadnutog nadbiskupa Stepinca. Od tada ima spreman zavežljaj za dan kad je dođu uhititi. Nakon što je po nalogu nadbiskupa Stepina križarska organizacija prestala djelovati, članice sudjeluju u skrbi za mnoge obitelji kojima su očevi poginuli, pobijeni na križnom putu ili zatočeni u logore, također za 70 svećenika u logorima. Marica daje otkaz na službi u školi u kojoj se nameće ateizacija.

2.DIO:

  • 1947. Očekujući hapšenje, odlazi u Brezovicu te u samostanu karmelićanki sama obavlja osmodnevne duhovne vježbe. Uhićena je 1.rujna.
  • 1948. Na suđenju 24. i 25. siječnja u zgradi Sudbenog stola u Petrinjskoj ulici uzvikuje: ''Živio Krist Kralj!'', a nakon saslušane osude na 5 godina robije povede himnu: ''Christus vincit, Christus regnat, Christus imperat!'' (Krist pobjeđuje, Krist kraljuje, Krist vlada).
  • 1948. Iz zatvora u Zagrebu 1.travnja voze je na izdržavanje kazne u Kazneno popravni dom za žene u Slavonskoj Požegi. Rijetkim pisamcima koja se krišom iznose iz logora ohrabruje svoje kod kuće.
  • 1952. Nakon izdržane kazne 1. rujna izlazi iz logora. U požeškoj župnoj crkvi prva ispovijed i pričest nakon 5 godina. U Zagreb stiže 2. rujna i nastanjuje se u kući svojih suradnica, na Hrastovcu broj 9. Logorske patnje teško su narušile njezino zdravlje, a strah od UDB-e nije je napuštao. Ipak se odmah daje na posao odgoja nove generacije suradnica i prilagodbe Pravila novim zahtjevima Crkve.
  • 1953. Na blagdan sv. Luke, 18. listopada, kanonski je ustanovljena Svjetovna ustanova ''Suradnice Krista Kralja'' i odobrene Konstitucije, uz poseban blagoslov zatočenog kardinala Stepinca Marici i njezinima.
  • 1955. Neumorno piše tekstove potrebne za život i rad Zajednice. U veljači završava i svoje logoraške zapise. Krajem godine zdravlje joj se naglo pogoršava te mora u bolnicu.
  • 1956. Donekle oporavljena obavlja svoje redovite poslove. Piše komentar Pravila.
  • 1957. Početkom godine bolest ponovno uzima maha. U utorak 8. listopada umire okružena suradnicama u svojoj sobi na Hrastovcu 9. Sahranjena je 11. listopada na zagrebačkom groblju Mirogoj.
  • 2006. Zagrebački nadbiskup kardinal Josip Bozanić otvorio je 16. studenog 2006. proces za njezinu beatifikaciju. Od tada se naziva službenicom Božjom dok je dr. Ivan Merz proglašen blaženim 22. lipnja 2003. godine.

Marica Stanković, Godine teške i bolne, Glas koncila, Zagreb, 2012.