Simpozij o Marici Stanković 16. XII. 2000.
prigodom 100. obljetnice njezina rođenja
U subotu 16. prosinca 2000. održan je u Zagrebu u dvorani Tribine grada Zagreba na Kaptolu simpozij posvećen prof. Marici Stanković velikoj hrvatskoj ženi ovoga stoljeća u povodu 100. obljetnice njezina rođenja koja se navršava na kraju ovoga mjeseca,. 31. prosinca. Simpozij je organizirao svjetovni institut Zajednica Suradnica Krista Kralja, što ga je još 1938. g. utemeljila Marica Stanković.
Dvorana tribine grada Zagreba na Kaptolu gdje se simpozij održavao bila je ispunjena sve do posljednjeg mjesta i to ne samo sjedeća nego i stajaća mjesta a mnogi su stajali i u predvorju i na ulazu. To najbolje pokazuje kako je veliko zanimanje pobudio ovaj simpozij u katoličkoj javnosti. Osim toga na simpoziju je jasno došlo do izražaja da je vrijeme za predavanje bilo prekratko da se izrekne sve što se o Marici znade i što bi trebalo još iznijeti i reći i proučiti. Stoga smatram da je ovo tek početak proučavanja i osvjetljavanja te veliko žene u Crkvi u Hrvata o kojoj se kao žrtvi komunističkog režima nije niti smjelo govoriti sve do uspostave neovisne hrvatske države.
U nazočnosti Kardinala Kuharića te brojnih štovatelja Marice Stanković šest predavača svatko sa svoga stanovišta osvijetlio je lik ove velike hrvatske žene, prve žena u povijesti Crkve u Hrvata koja je od Pape Pija XII dobila visoko crkveno odlikovanje Pro Ecclesia et Pontifice za svoj predani rad na području katoličkog apostolata. U prvom predavanju Don Živko Kustić prikazao je povijesni ambijent u kojem je djelovala sestra Marica, napose u drugom dijelu svoga života od 1941. pa nadalje za vrijeme sučeljavanja dviju ideologija i dvaju totalitarnih režima. Dr. Lav Znidarčić govorio je o procesu i suđenju Marici Stanković koja je od komunističkih vlasti bila osuđena na robiju od pet godina a izdržala ih je Požegi. Diplomirani teolog, Slavica Tuškan, član instituta što ga je Marica osnovala i koja je zajedno s Maricom bila suđena 1948.g. govorila je o njezinom duhovnom liku. Postulator kauze Ivana Merza o. Božidar Nagy govorio je o duhovnom utjecaju Ivana Merza na Maricu koji je bio odlučujući za njezino životno usmjerenje. Dr. Juraj Batelja govorio je o uskoj suradnji Marice Stanković i Kardinala Alojzija Stepinca na području Katoličke Akcije. I na kraju je profesorica Marica Pavunić govorila o Ustanovi Zajednice Suradnica Krista Kralja, o njezinom osnivanju i razvoju. Ujedno je obavijestila sve nazočne da se za Maricu pokreće postupak za proglašenje blaženom i svetom. Zbor sestara Milosrdnica otpjevao je tijekom programa Gospin hvalospjev Veliča, kao što su je po Maričinoj želji bile njihove susestre otpjevale na njezinom pogrebu 1957.g.
Na kraju simpozija toplim i srdačnim riječima obratio se svim nazočnima Kardinal Kuharić koji je cijelo vrijeme sudjelovao na simpoziju. Potvrdivši veličinu svetačkog lika Marice Stanković govorio je o svetosti i o činjenici kako kroz svete ljude Bog djeluje te o potrebi molitve i njegovanja duhovnog života.
Veoma je zanimljiva okolnost da je simpozij sasvim slučajno održan na onaj isti dan kad je je prije 104 godine u Banja Luci bio rođen Ivan Merz. Tako je i ovaj slučajni izbor simpozija na Merzov rođendan još jednom potvrdio i usku duhovnu povezanost između sestre Marice i sluge Božjega Ivana Merza. Što se tiče knjige Maričnih memoara iz logora u Požegi vjerujem da će biti prigode da se ona u drugom momentu iscrpnije predstavi javnosti te da se omogući još preživjelim svjedocima iz onoga vremena, posebno Kaji Pereković koja je zajedno s Maricom bila u Požegi i u samici, da potvrde i nadopune svojim svjedočanstvima ovu izvrsnu knjigu.
Ono što se svih veoma duboko dojmilo na kraju simpozija bilo je ovo: Kad je završavao simpozij nakon govora Kardinala Kuharića, Slavica Tuškan započela je pjesmu Christus vincit – Krist Kralj vlada, a prihvatila je za njom cijela dvorana; to je naime ona ista pjesma koju je Marica Stanković, zajedno s ostalim djevojkama među kojima je bila i Slavica Tuškan, zapjevala u sudnici nakon pročitane presude kojima su bile osuđene na robiju. Pjevajući tu pjesmu u ovoj okolnosti potvrdili smo svi zajedno onu vjeru i nadu i Marice Stanković i njezinih supatnica u konačnu Kristovu pobjedu nad zlom i nepravdom, a u čemu sada Marica Stanković u nebu u potpunosti sudjeluje primivši od Krista Kralja trajnu nagradu za sve patnje za njega podnesene u svome zemaljskom životu.
Predstavljanje knjige Zatvorskih memoara Marice Stanković
Na kraju simpozija predstavljena je javnosti knjiga Maričinih zatvorskih memoara koja je upravo za ovu prigodu objavljena pod naslovom «Godine teške i bolne». Na 120 stranica čitamo potresna svjedočanstva o patnjama koje je Marica i zajedno s njome tisuće hrvatskih djevojaka i žena trpjelo u ženskom logoru u Požegi nevino osuđene od komunističkog režima. Knjiga će sigurno postati bestseler, a trebala bi je pročitati svaka hrvatska žena.
Zbornik sadrži predavanja šest autora s proslave 100. obljetnice rođenja Marice Stanković održane 16. prosinca 2000. u Zagrebu. Proslov je napisala Ljiljana Matković-Vlašić, a na kraju se nalazi prigodna riječ kardinala Franje Kuharića.Don Živko Kustić: »Od mladosti vedrine do zrelosti gorčine«
Dr. Lav Znidarčić: »Marica Stanković – Filia Petri« i »Marica Stanković pred komunističkim sudom«
Dr. Juraj Batelja: »Blaženi Alojzije Stepinac i Marica Stanković«
Dr. Božidar Nagy: »Duhovni utjecaj Ivana Merza na Maricu Stanković«
Slavica Tuškan: »Sjećanja na Maricu Stanković«
Mr. Marica Pavunić: »Marica Stanković i Svjetovna ustanova suradnica Krista Kralja’«’