Rođen je 25. lipnja 1896. u Olševku pri Kranju u Sloveniji. Pristupa Družbi Isusovoj 1912. te završava njezinu klasičnu gimnaziju u Travniku 1917. Filozofiju počeo studirati u Innsbrucku, završio u Sarajevu 1920., teologiju studirao u Louvainu 1922.–26. Za svećenika je zaređen 1925. Studij duhovnosti i pastoralne djelatnosti polazio u Tullamoreu 1926.–27., specijalizaciju iz povijesti filozofije u Pullachu 1928–29. te stekao doktorat iz filozofije i teologije 1940. Bio je odgojitelj i profesor u gimnaziji u Travniku 1920.–22. U Zagrebu je  djelovao od 1929. U isusovačkom kolegiju na Jordanovcu (poslije Filozofsko-teološki institut) predavao je  1940.–74. teodiceju, ontologiju, antropologiju, antičku filozofiju, povijest filozofije, racionalnu i eksperimentalnu psihologiju te je više puta bio rektor. Na Bogoslovnom fakultetu od 1953. bio je predavač i 1961.–66. izvanredni profesor skolastičke filozofije. Pisao je o temama filozofijske antropologije, o etnološkom i deontološkom dokazu Božje opstojnosti te odnosu vjere i razuma, kao i o problemu zla u svijetu. Također je pisao o socijalnom nauku Crkve i vjerskom životu. Osvrtao se, među ostalim, na krizu suvremenoga čovječanstva, poglede A. Augustina, D. Alighierija i E. Renana, papinu osudu pokreta Action française i nacionalizam (Glasnik Srca Isusova i Marijina, 1921.–22., 1928., 1930.–31., 1934., 1944.–45., 1965., 1975.; Život, 1921.–24., 1927.–28., 1930.–34., 1936.–37., 1940., 1943.–44., urednik 1941.–43.; Kalendar Srca Isusova i Marijina, 1929., 1941., 1945.; Katolički list, 1940.; Bogoslovska smotra, 1963.–64.; Pozdrav našem vremenu. Đakovo 1964.; Dobri otac Antić, 1971.–72.; Obnovljeni život, 1972.–73., 1975.; Ivan Merz, 1974.). Promicatelj je kršćanskoga personalizma po shvaćanjima francuskih kršćanskih filozofa XX. st.  

     Neizbrisiv trag ostavio je među vjernicima Zagreba, ali i daleko šire, svojim dugogodišnjim i neumornim, pastoralnim i apostolskim radom. Surađuje u mnogim katoličkim glasilima, duhovnik je u katoličkim organizacijama, drži omiljene propovijedi i konferencije, ispovjednik je i duhovni vođa pojedincima i obiteljima. Daje brojne duhovne vježbe laicima, redovnicima i redovnicama, članicama svjetovnih instituta, bogoslovima i svećenicima – hrvatskim i slovenskim. Službenici Božjoj Marici Stanković  bio je ispovjednik punih trideset godina.

DJELA: Čovjek u svijetlu razuma i vjere. Zagreb 1939. — Pred tajnom zla i patnje. Zagreb 1986. — Savjest: put prema Bogu. Zagreb 1988, 1990.