Od svoje rane mladosti pa sve do svojih zadnjih dana službenica Božja Marica Stanković pisala je doista mnogo. Pisala je pisma: službena i privatna, ona po dužnosti i ona prijateljska, ona pobudna i ona suosjećajna; pisala je nacrte svojih predavanja, u školi i još više u organizaciji, te zapisivala tekstove svojih govora; a svojim je ujednačenim, sigurnim i vrlo čitkim rukopisom ispisala i čitav niz bilježnica s razmišljanjima, razmatranjima i poukama za svoje suradnice. Njezina bogata pisana ostavština nadahnjuje i potiče …
U razdoblju svoga neumornog organizacijskog rada Marica je svoje tekstove i objavljivala. Njezini su članci izlazili u svim katoličkim publikacijama, a osobito su punili stranice orličkog i kasnije križarskog glasila Za vjeru i dom. To su bile njezine novine, bila im je niz godina i glavna urednica, pa one kriju bezbroj njezinih što potpisanih, što nepotpisanih članaka o raznim temama.
Objavljeni su članci Marice Stanković služili istoj svrsi kao i čitav njezin rad u organiziranom katoličkom okupljanju mladih, dio su onog istog javnog djelovanja, o kojemu je ona sama na policijskom saslušanju 1947. godine mogla izjaviti:,
,,Možda mi se neće vjerovati, ali ja ću ipak navesti, da sav moj rad kroz 22 godine nije bio ništa drugo, nego želja da Isus Krist, njegova nauka i njegovo evanđelje zavlada svijetom. Ja sam bila sretna, ako sam mogla svaki dan nešto učiniti, napose u dušama omladine.”
A kolegica i suradnica Marijola Grgić, koja je nakon Maričine smrti prva počela sustavno skupljati i grupirati njezin spisateljski rad, ocijenila je da svi njezini rukopisi nose jedinstveno obilježje: ,, Podignuti svijest ženske mladeži o vlastitoj vrijednosti, odgojiti tu mladež i zaposliti je spašavanjem drugih ljudi.”
Taj apostolski cilj odredio je najvećim dijelom kako sadržaj tako i stil Maričinih napisa. Trebalo je jasnim, svima razumljivim riječima prenijeti određene poruke. Literarno i osobno ostajalo je u pozadini. No bilo je ipak prisutno. U nekim člancima vrlo izrazito. Nema mnogo članaka s autobiografskim crtama. Više je onih gdje se tek iz načina pristupa, naglasaka, sitnih zapažanja i stilskih osobina naslućuje i donekle iščitava spisateljičina duša, bogati svijet njezinih osjećaja i nagnuća, ljudskih i vjerničkih.
Izrazito autobiografskima, sasvim osobnima, mogli bismo nazvati članke o pokojnim roditeljima, o đacima i o vlastitom krštenju. O majci nalazimo dva članka: Tajna jedne Svijećnice (1942.,2) i Jedna zagonetka (1943.,4), a o ocu jedan: Što je tvoj otac? (1943.,3).
Osim brojnih članaka po mnogim časopisima objavila je 1944. god. knjigu «Mladost vedrine» i time ostavila dragocjeno svjedočanstvo o svome katoličkom odgojnom radu među ženskom mladeži.
Velik dio njezine pisane ostavštine iz razdoblja je nakon izlaska iz logora i sadrži njezine najdublje duhovne spoznaje i iskustva.
Mala statistika objavljenih članaka Marice Stanković za života
Objavljivala je svoje članke od 1918. do 1946. godine (kroz 29 godina).
Članci su objavljivane u 7 različitih časopisa 256 naslova:
Članci su razvrstani u 15 tema / broj članaka — ukupno 256:
I) EUHARISTIJA…………………………………………………………………………….. 4
II) U SLUŽBI KRISTA KRALJA……………………………………………………….. 6
III) BLAŽENA DJEVICA MARIJA……………………………………………………… 7
IV) PAPA – CRKVA – KATOLICIZAM…………………………………………….. 13
V) POZIV I ODGOJ ŽENE……………………………………………………………….. 48
VI) KATOLIČKE ORGANIZACIJE…………………………………………………… 59
VII) APOSTOLAT……………………………………………………………………………… 17
VIII) LITURGIJSKA GODINA…………………………………………………………….. 20
IX) IVAN MERZ……………………………………………………………………….. 21
X) JUBILEJI……………………………………………………………………………………… 9
XI) NAROD……………………………………………………………………………………….. 2
XII) ŽRTVA………………………………………………………………………………………… 7
XIII) NEKROLOZI……………………………………………………………………………….. 9
XIV) CRTICE – MEDITACIJE…………………………………………………………….. 23
XV) RAZNO……………………………………………………………………………………… 11
Prosječno je napisano skoro 9 članaka (8,82) svake godine, a njenih 5 najplodnijih godina su sljedeća: